\"Najvise ljudi koji ce uci u dzennet bit ce zbog bogobojaznosti (takvaluka) i lijepog ahlaka.\" (Buharija i drugi muhaddisi)
\"Poslan sam da bih upotpunio moral.\" (Buharija i drugi muhaddisi)
\"Ebu Hurejre, potrudi se da imas lijep ahlak.\" Ebu Hurejre upita: \"A sta je to Allahov Poslanice?\" on rece: \"Da odrzavas vezu s onim ko je prekinuo s tobom, oprostis onom ko ti je nepravdu nanio i das onome ko tebi uskracuje.\" (Bejheki)
\"Meni najblizi od vas bit ce oni koji imaju najljepsi ahlak, koji su skruseni i koji mire i zblizavaju.\" (Tirmizi)
\"Mu\'min je prijatan i on pomiruje, a nema dobra u onom ko ne miri i zblizuje i u cijem drustvu nije prijatno.\" (Ahmed)
\"Covjek je vjere svog prijatelja, pa neka covjek gleda s kim ce se druziti.\" (Ahmed, Ebu Dawud, Tirmizi)
\"Uistinu, Allah ima svoje posude na zemlji, a to us srca. Najdraze su mu one posude koje su najcisce, najcvrsce i najtanje. Ciste su od grijeha, cvrste su u vjeri i tanke (njezne) su prema braci.\" (Taberani)
\"Strogo se cuvajte sumnjicenja, jer je sumnjicenje najlazniji govor.\" (Buharija i Muslim)
\"Ne uhodite jedni druge, ne spijunirajte, ne prekidajte odnose i ne zavadajte se, nego, Allahovi robovi, budite braca.\" (Buharija i Muslim)
\"Ko sakrije sramotu svoga brata na dunjaluku, Allah ce sakriti njegovu i na dunjaluku i na ahiretu.\" (Buharija i Muslim)
\"Ko napusti raspravu kad nije u pravu, bude mu napravljena kuca u dzennetskoj mahali, a ko ostavi raspravu kad je u pravu, bude mu izgradena kuca u najodabranijem dijelu dzenneta.\" (Ibn Madze i Tirmizi)
\"Musliman je muslimanu brat: ne nanosi mu nepravdu, ne uskracuje mu njegova prava i ne ponizava ga. Covjeku je dovoljno zla to sto nipodastava brata muslimana.\" (Muslim)
\"Ostavite raspravu zbog malo dobra u njoj. Ostavite raspravu zbog male koristi od nje jer ona prouzrokuje neprijateljstvo medu bracom.\" (Taberani)
\"Kada neko od vas zavoli svoga brata neka mu to i kaze.\" (Ebu Dawud i Tirmizi)
\"Razmjenjujte poklone - voljecete se.\" (Bejheki)
\"Najgori ljudi su oni koji tude rijeci prenose i oni koji zavadaju one koji se vole.\" (Ahmed)
\"Kome se njegov brat izvini, a on ne prihvati izvinjenje, takav ima grijeh koliko je grijeh onog koji druge izrabljuje.\" (Ibn Madze)
\"Vjernik se brzo i rasrdi, ali brzo i oprosti.\" (Tirmizi)
\"Kada covjek uci dovu za svog odsutnog brata, melek govori: \'Neka je i tebi isto sto i njemu trazis\'.\" (Ahmed i Muslim)
\"Dova brata za drugog brata koji je odsutan se ne odbija.\" (Muslim)
\"Primjer vjernika u njihovoj medusobnoj ljubavi i samilosti je kao primjer tijela, ako oboli jedan organ, ostatak tijela obuzme groznica i nesanica.\" (Buharija i Muslim)
\"Vjernik vjerniku je kao zidovi zgrade, jedan drugog podupiru.\" (Buharija i Muslim)
\"Istinski musliman je onaj od cijeg jezika i ruku su sigurni ostali muslimani.\" (Buharija i Muslim)
\"Ako nisi kadar ciniti dobra djela, onda makar ne nanosi ljudima zlo jer se i to ubraja u sadaku kojom ces se iskupiti.\" (Muslim)
\"Muslimanu nije dozvoljeno da zaplasi drugog muslimana.\" (Ahmed)
\"Uzviseni Allah mi je objavio da budete ponizni i da se niko ni nad kim ne uznosi.\" (Muslim)
\"Nece uci u dzennet klevetnik (onaj koji ogovara).\" (Buharija)
\"Muslimanu nije dozvoljeno da prekine odnose sa svojim bratom preko tri dana, i kada se sretnu da okrenu lice jedan od drugog, a bolji je onaj, od njih dvojice, koji prvi nazove selam.\" (Buharija i Muslim)
\"KO muslimanu oprosti njegovu pogresku, Allah ce mu na Kijametskom danu oprostiti njegovu.\" (Ebu Dawud)
\"Nece imetak uzmanjkati zbog udijeljene sadake, a Allah ce zbog prastanja covjeku povecati ugled i nema nikog da se ponizi Allahu i radi Allaha, a da ga Allah ne uzdigne zbog toga.\" (Muslim)
\"Nije od nas ko ne postuje nase starije i ko nije milostiv nasim mladim.\" (Tirmizi)
\"Boj se vatre (dzehennema) pa podaj drugom makar i pola hurmem, a ako ni to nemozes naci, a ono lijepom rijecju.\" (Buharija i Ahmed)
\"Tri su znaka licemjera (munafika): kada govori - laze, kada obeca - ne ispuni, i kada mu se nesto povjeri - povjerenje iznevjeri.\" (Buharija i Muslim)
\"Covjek nece upotpuniti sovj iman sve dok ne bude kadar udjeljivati makar i iz male imovine, biti pravedan prema sebi i siriti selam.\" (Buharija)
\"Svaka laz se osim one kad covjek slaze u ratu, jer rat je citav varka, ili slaze da bi izmirio dvojicu zavadenih ili slaze svojoj supruzi kako bi je udobrovoljio i zadovoljio.\" (Ebu Dawud)
\"Doista ces, ako budes istrazivao ljudske mahane, iskvariti ljude ili ih navesti na to da se iskvare.\" (Ebu Dawud)
\"O skupe, ima onih koji su priznali vjerovanje jezikom, ali iman im jos nije usao u srce! Ne ogovarajte muslimane i ne istrazujte njihove negativnosti, jer onaj ko bude istrazivao mahane brata muslimana, Allah ce istrazivati njegove, a kome Allah bude istrazivao mahane razotkrit ce ga i osramotiti makar i u njegovoj kuci.\" (Tirmizi i Ebu Dawud)
\"Ko pocne s pricom prije nego nazove selam, nemojte mu odgovoriti dok selam ne nazove.\" (Taberani)
\"Kada se sretnu dva muslimana i rukuju, sa njih spadaju manji grijesi.\" (Ebu Dawud i Tirmizi)
\"Ko zeli da mu ljudi ustaju na noge neka sebi pripremi mjesto u dzehennemu.\" (Tirmizi)
\"Ko stane u zastitu casti brata muslimana, to cemu biti zastita od dzehennema.\" (Tirmizi)
\"Nema covjeka muslimana koji ce stati u odbranu casti svoga brata, a da Allah nece uzeti Sebi u obavezu da ga zastiti od dzehennemske vatre na Kijametskom danu.\" (Ahmed)
\"Ko prigrli siroce od roditelja muslimana do njegovog punoljetstva, takvom je sigurno obezbijeden dzennet.\" (Ahmed)
\"Najbolja muslimanska kuca je ona u kojoj se cini dobrocinstvo pream sirocetu, a najgora muslimanska kuca je ona u kojoj se prema sirocetu ruzno ophodi.\" (Ibn Madze)
\"Niko od vas nece dostici potpuno vjerovanje sve dok ne bude zelio i volio svome bratu ono sto zeli i voli samome sebi.\" (Buharija i Muslim)
\"Svaki od vas je ogledalo svome bratu, pa ako na njemu primjeti nesto negativno, neka to otkloni od njega.\" (Tirmizi)
\"Ko se ne interesuje za stanje muslimana taj nije od njih.\" (Taberani)
\"Ko posjeti bolesnika, sjedi u dzenetskom perivoju, tako kad ustane odredi mu se 70 hiljada meleka koji salavat na njega cine sve do noci.\" (Muslim)
\"Kome Allah hoce dobro, iskusa ga.\" (Buharija)
\"Umrlog prate troje: dvoje se vrati, a jedno ostane sa njim. Prate ga njegova porodica, imetak i djela, pa se porodica i imetak vrate, a ostanu njegova djela.\" (Buharija i Muslim)
\"Covjek nece biti pravi vjernik sve dok komsija ne bude siguran od njegovih pakosti i podlosti.\" (Buharija)
\"Ko hoce da ima lijep spomen iza sebe i da mu se poveca opkrba, neka cuva rodbinske veze.\" (Buharija i Muslim)
\"Miris dzenneta se moze osjetiti na daljini od petsto godina hoda, a nece ga osjetiti onaj ko je neposlusan roditeljima niti onaj ko prekida rodbinske veze.\" (Taberani)
\"U dzennet nece uci varalica, onaj ko se oholi, izdajica i onaj ko je ruzno postupao sa svojim slugama.\" (Tirmizi)
\"Svi ste vi pastiri i svi cete odgovarati za svoje stado.\" (Buharija i Muslim)
\"Ljudi su Allahovi sticenici; najblizi Allahu su oni koji su najkorisniji Njegovim sticenicima.\" (Muslim)
\"Voda naroda je njegov sluga.\" (Taberani)
\"Ova vjera je jaka, i postupaj s njom pazljivo i lijepo.\" (Ahmed)
\"Ljudi su kao kamile - od stotine njih ne mozes naci jednu dobru za jahanje.\" (Buharija i Muslim)
\"Allahova je pomoc dzematu. Ko god sam ode iz dzemata, sam ce se naci u dzehennemu.\" (Tirmizi)
\"Vjera je iskren savjet.\" (Muslim)
\"Onaj ko nije zahvalan ljudima nije zahvalan ni Allahu.\" (Ebu Dawud i Tirmizi)
\"Namaz u dzematu vrijedniji je dvadeset i sedam puta od namaza pojedinca.\" (Buharija i Muslim)
\"Bdijenje nekog od vas na Allahovom putu bolje je nego da u svojoj kuci klanja 70 godina.\" (Tirmizi)
\"Najgore sto se moze naci kod covjeka jeste skrtost zbog pohlepe i strah bez razloga.\" (Buharija i Ebu Dawud)
\"Najgori od ljudi jeste onaj od koga se nesto zatrazi u ime Allaha, pa ovog taj odbije.\" (Buharija i Muslim)
\"Najveci je kradljivac onaj ko krade od svog namaza, ko ne upotpunjava ni njegoa ruku\'a, niti sedzde. A najskrtiji je onaj ko skrtari sa selamom.\" (Taberani)
\"Zenite se i mnozite, jer cu se ja ponositi vasom brojnoscu pred drugim narodima.\" (Ebu Dawud i Nesai)
\"Jak je vjernik bolji i Allahu drazi od slabog vjernika.\" (Muslim)
\"Allah, uistinu, ne gleda u vasa tijela niti u vas izgled, nego gleda u vasa srca.\" (Muslim)
\"Zaista Allah voli da onaj ko nesto radi to uradi na najbolji nacin.\" (Bejheki)
\"Dobrocinstvo je da obozavas Allaha kao da Ga vidis, jer iako ti Njega ne vidis, on tebe, zaista, vidi.\" (Buharija i Muslim)
\"Mnogo li je postaca koji od svog posta nece imati nista osim gladi; i mnogo li je klanjaca koji od svog namaza nece imati nista osim bdijenja.\" (Nesai i Ibn Madze)
Abdu-l-Waris Ribo, prof.
SUNNET U ETIMOLOŠKOM SMISLU
U etimološkom smislu označava, put, pravac, običaj, tradiciju i način, bez obzira bio dobar ili loš. Na ovu definiciju se odnose riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem,:
« Ko uvede u islam lijep sunnet (običaj) imat će za to nagradu, a i nagradu svih onih koji po tome budu nakon njega radili, tako da nikome od njih nagrada neće biti umanjena.
A ko u islam uvede loš sunnet (običaj), imat će za to grijeh, a i grijehe svih onih koji to poslije njega budu radili, s tim da njima njihovi grijesi ništa neće biti umanjeni.» (Muslim)
SUNNET U TERMINOLOŠKOM SMISLU
Definicija sunneta kod hadiskih učenjaka:
Sunnet je sve ono što je preneseno od Poslanika, sallallahu alejhi we sellem; njegove riječi, praksa, prećutno odobravanje, moralno-etičke osobenosti ili životopis i prije i u toku njegove poslaničke misije.
Primjer sunneta u formi riječi je sve ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao u različitim prilikama, a što je normativnog karaktera, poput hadisa u kojem je rekao: « Djela se cijene prema namjeri...»
Primjer za Poslanikova djela su svi njegovi postupci koje od njega prenose ashabi, a koji su vezani za obredoslovlja, poput obavljanja namaza, obavljanja hadždža i tome sličnih postupaka.
I primjer Poslanikovog prećutnog odobravanja obuhvata sve postupke ashaba koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odobrio i potvrdio da su ispravni. Kao konkretan primjer može se navesti slučaj koji se desio u bici Benu Kurejza kada su ashabai različito postupili po pitanju klanjanja ikindije-namaza, pa je Poslanik oba postupka odobrio i potvrdio da su ispravni.
Kaže imam Šatibija: « Sunnet se spominje nasuprot novotariji. Kaže se za osobu da je sunnetlija ako radi u skladu sa Poslanikovom praksom, a ako radi suprotno tome, kaže se da je novotar.»
Termin sunnet se upotrebljava i za postupke ashaba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: « Držite se moga sunneta i sunneta mojih upućenih i pravednih halifa.»
Definicija sunneta kod učenjaka usuli-fikha
Kod učenjaka usulul-fikha (metodolozi islamskog prava) pod sunnetom se podrazumijevaju samo riječi, djela i prećutna odobravanja Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ne i njegove tjelesne i moralne osobenosti. Učenjaci usulul-fikha su se interesirali samo za ono na čemu su mogli graditi pravne norme. Istraživali su Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, život kao onoga koji je utemeljio vječna i univerzalna pravila mudžtehidima koji će doći poslije njega i koji će ljudima pojašnjavati zakone života.
Definicija sunneta kod učenjaka fikha (islamskog prava)
I kod samih islamskih pravnika (fakiha) postoje različite definicije sunneta. Najpoznatija definicija sunneta kod islamskih pravnika je da je sunnet sve ono za čije se izvršenje zaslužuje nagrada, za ostavljanje ukor,a ne kazna. Ili ono što je naređeno, ali ne strogom naredbom.
Prema jednima to su radnje koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nekada radio, a nekada izostavljao. Drugi kažu da su to radnje koje je i bez opravdanog razloga izostavljao. Treći, pak, kažu da je sunnet sve ono što dolazi od Allahova Poslanika, a nije ni farz ni vadžib. Po ovome postoje dvije vrste sunneta, es-sunnetu'l-mu'kkede (pritvrđeni sunnet) i es-sunne gajru'l-mu'ekkede (neprtivrđeni sunnet).
Definicija sunneta kod orijentalista
Vrlo važno je znati šta o sunnetu i njegovom karakteru misle nemuslimani, prije svega orijentalisti koji se od davnina interesiraju za poslaničku praksu ili sunnet. Odmah ćemo uočiti da se njihovo razumijevanje sunneta u velikoj mjeri razlikuje od razumijevanja islamskih učenjaka. Ono što orijentalisti najviše istiću jeste to da je sunnet samo drugi naziv za predislamsku praksu ma koliko ona bila modificirana Kur'anom.
Po njima koncept Poslanikova sunneta je naknadna tvorevina, jer prvi muslimani su sunnetom obilježavali samo praksu rane muslimanske zajednice. Tako Schacht tvrdi da je u prvom hidžretskom stoljeću sunnet u islamskom društvu razumijevan kao običajna praksa.
Činjenica je da su muslimani već od prvih dana, odazivajući se naredbi Kur'ana, prihvatili Poslanikov način življenja (sunnet) kao platformu ua svoje lično ponašanje. Znači, nisu prihvatili i usvojili onu praksu i običaje koji su preovladavali kod predislsmkih Arapa.
Međutim, važno je pojasniti da su mnogi običaji iz predislsmskog perioda zaživjeli i u vremenu objave, ali nakon što ih je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sllem, reformirao i prihvatio u modificiranoj formi.
Abdu-l-Waris Ribo, prof.
Kod islamskih učenjaka po ovome pitanju postoje dva stajališta. Prvo je da su sunnet i hadis su dva različita termina i po ovome mišljenju sunnet je obuhvatniji od hadisa. Neki od onih koji zastupaju ovo mišljenje kažu da je hadis sve ono što je preneseno od Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, poslije poslanstva, a sunnet je ono što je preneseno i prije i poslije poslanstva. Drugi kažu da je hadis ono što je prenešeno samo od Poslanika, sallallahu lejhi ve sellem, dok je sunnet praksa koja je prenešena od prve generacije muslimana, bez obzira bilo to od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili od ashaba. Dokaz za ovakvo razumijevanje su riječi koje se prenose od Alije : « Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kažnjavao (pijanicu) sa četrdeset udaraca bičem, Ebu Bekr sa četrdeset, a Omer je povećao na osamdeset i sve ovo je od sunneta.»
Neki, opet, smatraju da je hadis obuhvatniji od sunneta i to pojašnjavaju na slijedeći način: Hadis je ono što je prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba i tabiina, a sunnet je ono što je došlo samo od Poslanika.
Drugo mišljenje je da su hadis i sunnet sinonimi, odnosno da su istog značenja i na tom stanovištu je većina hadiskih učenjaka. Tako u klasičnoj hadiskoj literaturi nećemonači da se pravi razlika između sunneta i hadisa. Po njihovom stajalištu hadis i sunnet su istoznačni pojmovi koji uključuju ono što se odnosi na Poslanikov život i prije i poslije njegova poslanja.
Međutim, mnogi islamski učenjaci navode principijelnu razliku između pojmova sunnet i hadis. Po njima, sunnet treba razumijevati kao naročito uspostavljen Poslanikov život, a pojam hadisa kao izviješće ili pisanu informaciju koja se odnosi na pojedine fragmente toga života.
OBAVEZA SLIJEĐENJA SUNNETA
Kur'anski ajeti i Poslanikovi hadisi koji upućuju općenito na obavezu slijeđenja sunneta su mnogobrojni.
S obziromda je sunnet praktični tumač Kur'ana i njegova idealna primjena, njegovo slijeđenje je obavezno. Kaže Uzvišeni Allah: « On ne govori po hiru svome, to je samo objava koja mu se objavljuje.» (En-Nedžm, 3-4)
Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik, sallalahu alwjhi we selem, rekao: « Onaj ko se meni pokorava, pokorava se i Allahu, a onja ko mi je nepokoran, ni Allahu nije pokoran.»
SAKUPLJANJE I ZAPISIVANJE SUNNETA
Sunnet zvanično nije sakupljen i zapisan za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, iako je bilo pojedinačnih slučajeva gdje su neki od ashaba za sebe zapisivali ono što bi čuli od Poslanika. Jedan od takvih je Abdullah ibn Amr ibn El-Aas koji je imao svoju sahifu po imenu «Es-Sadika»
Postavlja se pitanje; kako su ashabi mogli zapisivati hadise, kada je od Poslanika direktno došla zabrana da se mimo Kur'ana išta drugo zapisuje.Kaže Poslanik sallallahu alejhi we sellem:»Osim Kur'ana nemojte od mene ništa zapisivati, i ko je zapisao nešto mimo Kur'ananeka to izbriše.»(Muslim, Daremi i Ahmed)
Ebu Seid El-Hudri kaže:»Tražio sam od Allahova Poslanika dozvolu da zapisujem hadis, pa mi nije dozvolio.(Tirmizija i Daremi
Postiji li kontradiktornost između hadisa zabrane i hadisa dozvole?
Ono što se može zaključiti jeste da postoji kontradiktornost između hadisa koji dozvoljavaju zapisivanje i hadisa koji to zabranjivaju. Međutim, u suštini ne postoji nikakva kontradiktornost, što vidimo iz izjava islamskih učenjaka.
1. Neki smatraju da se zabrana odnosi na onoga, za koga postoji bojazan da će se osloniti na zapisivanje a zapostaviti učenje hadisa napamet.
2. Ili zabrana je samo za pisanje onoga što nije od kur'ana zajedno s kur'anom, a dozvola je ako se zasebno zapisuje.
1. Najispravnije mišljenje je, na koje dokazi upučuju, da je zabrana bila u početku, a zatim je došla dozvola, jer je hadis u kojem Poslanik sallallahu alejhi we sellem kaže napišite Ebu Šatu izrečen nakon osvojenja Mekke.
Prvi koji je udario temelje zapisivanja bio je Ez-Zuhri. Bio je velikan svog vremena u poznavanju sunneta. Mnogi su rekli da nije bilo Ez-Zuhrija ,mnogo bi se suneta zagubilo.
Međutim zapisivanje suneta za vrijeme Ez-Zuhrija nije bilo na razini na koji je to radio Buharija , Muslim i Ahmed.
Za vrijeme Ez-Zuhrija zajedno sa hadisom zapisivale su se i riječi ashaba i tabiina.
Abdu-l-Waris Ribo, prof.
Važnost povoda hadisa za njegovo ispravno razumijevanje
Ispravno razumijevanje tekstova objave, Kur'ana i Sunneta, je neophodno da bi ispravno shvatili cilj i svrhu poruke koju nam Uzvišeni šalje preko Svojih poslanika, odnosno, da bi ispravno razumjeli intencije Šerijata. Kao što je poznavanje povoda objave kur'anskih sura i ajeta bitno za njihovo ispravno razumijevanje, tako je isto za razumijevanje Sunneta važno poznavati povode Poslanikovih, sallallahu alejhi we sellem, izreka i postupaka, kao i specifične okolnosti u kojima su nastali.
Ako proučavamo i analiziramo hadis, na prvi pogled možemo shvatiti da u sebi nosi opći i univerzalni propis, međutim, nakon dubljeg promišljanja uočavamo da je propis vezan za određeni razlog (ille), pa ako postoji taj razlog postoji i propis, a ako nema razloga, nema ni propisa. Zbog toga ispravno razumijevanje Sunneta zahtijeva dobro poznavanje okolnosti u kojima je hadis izrečen, krajnje intencije Šerijata, komparativno izučavanje različitih hadisa i, prije svega, vjerodostojnost samog hadisa. Ako kažemo da je poznavanje povoda objave Kur'ana uvjet za njegovo tumačenje, onda je poznavanje povoda hadisa, također, uvjet za njegovo ispravno razmijevanje i tumačenje.
Različiti povodi hadisa
Analizirajući povode Poslanikovih izreka (hadisa) i postupaka, možemo ih podijeliti na slijedeće vrste:
a) Da povod hadisa bude kur'anski ajet koji je općenite forme i značenja, a njime se želi posebno ili specijalno značenje. Primjer ove vrste je kur'anski ajet u kojem Uzvišeni Allah kaže: «Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i koji vjerovanje svoje sa zulumom (nepravdom) ne miješaju...» (Ali Imran, 82.) Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, su razumjeli da se riječ zulm u ajetu odnosi na nepravdu i prekoračivanje granica dozvoljenog. Zato su došli Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i na to mu se požalili, a on im je objasnio da riječ zulm u ovom ajetu znači širk ili mnogoboštvo.
Bilježi Buharija, Muslim, Ebu Dawud, Tirmizi, Ibn Madže i Malik u Muwettau, od Abdullaha ibn Mesuda, radijallahu anhu, da je rekao: «Kada je objavljen ajet: «Bit će sigurni oni koji vjeruju i koji svoje vjerovanje sa zulumom ne miješaju..», ashabima je to teško palo, pa su Poslaniku, sallallahu alejhi we selem, rekli: «A ko to od nas svoj iman nije pomiješao sa zulumom?» A Allahov Poslanik im je na to rekao: «Nije to što mislite. Zar niste čuli riječi koje je Lukman uputio svome sinu: «Mnogoboštvo je, zaista, veliki zulum (nepravda)..»
b) Da povod hadisa bude drugi hadis, a to je da Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže hadis koji nekim ashabima ne bude dovoljno jasan, pa izrekne i drugi hadis kao pojašnjenje prethodno kazanog. Kao primjer se može navesti hadis kojeg bilježi Hakim od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: «Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: «Uistinu Allah ima meleke na Zemlji koji ljudskim jezicima kazuju šta pri čovjeku ima i od dobra i od zla.» U ovoj formi hadis je bio nejasan za ashabe, jer kako će meleki govoriti jezicima ljudi na Zemlji? Zbog toga je u drugom hadisu došlo pojašnjenje za ovu nejasnoću. Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je jedne prilike pronešen mejjit, pa su ashabi o njemu svako dobro kazali, a Poslanik je dodao: «Takav je, takav je, takav je, sigurno.» Zatim je pronešen i drugi mejjit, pa su ashabi o njemu kazali sve najgore, a Poslanik je dodao: «Takav je, takav je, takav je kako ste rekli.» ‘’Allahov Poslaniče, kada je prošla prva dženaza, mi smo je po dobru spomenuli, pa je prošla druga, a mi smo je po zlu spomenuli, a ti si i kod jedne i kod druge rekao: «Takav je, takav je, takav je.?» Poslanik reče: «Da, Ebu Bekre, Allah ima na Zemlji meleke koji ljudskim jezicima govore šta je pri čovjeku od dobra i od zla.» (Hakim, 1/377).
c) Da povod hadisa bude slučaj vezan za nekog od prisutnih ashaba, kao što je slučaj Šurejda es-Sekafija, koji je na Dan osvojenja Mekke došao Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i rekao mu: «Ja sam se zavjetovao da ću, ako ti Allah dadne pobjedu, klanjati u Bejtu-l-makdisu.» Na to mu je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: «Ovdje je namaz vrijedniji. Tako mi Onoga u čijoj ruci je moj život, kada bi ovdje klanjao ispunio bi zavjet, jer namaz u ovom mesdžidu je vrjedniji od stotinu hiljada namaza u drugim mesdžidima.» (hadis bilježi Abdurezzak u Musannefu)
Povod hadisa može biti direktno povezan sa samim hadisom, a može biti eksplicitno spomenut i drugim predajama ili hadisima ili izveden iz hadisa ili okolnosti u kojima je nastao.
Koristi poznavanja povoda hadisa
Kao što smo već spominjali, koristi od poznavanja povoda nastanka Poslanikovih izreka i postupaka su mnogobrojne, a ovom prilikom ćemo navesti najvažnije.
a) Povod hadisa nam pomaže da odredimo da li je tekst općeg ili je posebnog značenja.
Prenosi se da je Poslanik, sallalahu alejhi we sellem, rekao: «Namaz onoga ko klanja sjedeći je upola manje vrijedan od namaza onoga ko klanja stojeći.» Iz teksta hadisa se može zaključiti da je propis općeg karaktera i da se odnosi na svakog klanjača. Međutim, u drugom hadisu koji ukazuje na povod prethodnog hadisa stoji da je Abdullah ibn Amr rekao: «Došli smo u Medinu, pa na s je pogodila žestoka medinska groznica, zbog čega su ljudi učestili da nafile klanjaju sjedeći. Tako je jedne prilike Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, izašao u podne i kada je vidio ljude da nafile klanjaju sjedeći, rekao je: «Namaz onoga ko klanja sjedeći je upola manje vrijedan od namaza onoga ko klanja stojeći.» Nakon toga su ljudi, iako uz velike poteškoće, počeli klanjati stojeći, - reče Abdulah ibn Amr. Iz ovoga se može zaključiti da se propis hadisa odnosi na posebnu situaciju, a to je kada možemo klanjati stojeći, a klanjamo sjedeći.
b) Ograničavanje općenitog teksta ili propisa, kao što je primjer hadisa u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: «Ko uvede lijep sunnet (običaj) po kojem se bude radilo i poslije njega, imat će nagradu kao i oni koji to budu radili, s tim da od njihove nagrade ništa neće biti umanjeno. A ko uvede loš običaj koji se bude prakticirao i poslije njega, imat će grijeh kao i oni koji to budu radili, a da njihovi grijesi neće biti ništa umanjeni.» (Muslim) Lijep i loš običaj (sunnet) u ovom hadisu su neograničeni, odnosno općeniti i obuhvataju sve, i što ima osnove u vjeri i što nema osnove. Međutim, povod hadisa nam otkriva da se pod lijepim sunnetom (običajem) misli samo na običaje koji imaju osnove u vjeri. Prenosi se od Džerira, radijallahu anhu, da je rekao: «Bili smo, jedne prilike kod Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, na početku dana, kad dođe jedna grupa oskudno odjevenih i bosonogih ljudi, pocijepanih vunenih ogrtača ili abaija, sa obješenim sabljama oko vrata. Bili su većinom, odnosno, svi iz plemena Mudar. Kada vidje njihovu neimaštinu, lice Allahovog Poslanika se izmijeni. Uđe (u kuću), a zatim izađe, pa naredi Bilalu da prouči ezan i ikamet. Zatim klanja i održa govor u kojem kaza: «O ljudi, bojte se Allaha koji vas je stvorio od jednog čovjeka...» (do kraja ajeta). I ajet iz sure El-Hašr: «O vjernici, bojte se Allaha i neka svako vidi šta je za sutra pripremio.» Čovjek daje sadaku od svojih dirhema, od svoje odjeće, od pregršta pšenice i hurmi», sve dok nije rekao » i pola hurme». Dođe jedan ensarija sa velikim zavežljajem kojeg je jedva nosio, odnosno, nije ga mogao više ni nositi. Ljudi su zatim, jedan za drugim, donosili, pa sam vidio dvije velike hrpe hrane i odjeće. Vidio sam kako lice Allahova Poslanika blista kao da je pozlaćeno. Zatim Poslanik reče: «Ko uvede lijep sunnet (običaj) po kojem se bude radilo i poslije njega, imat će nagradu kao i oni koji to budu radili, s tim da od njihove nagrade ništa neće biti umanjeno. A ko uvede loš običaj koji se bude prakticirao i poslije njega, imat će grijeh kao i oni koji to budu radili, a da njihovi grijesi ništa neće biti umanjeni.»
c) Objašnjenje razloga propisa, kao što je hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, zabranio da se pije na otvor mješine. Razlog ove zabrane je hadis u kojem stoji da je jedan čovjek pio na otvor mješine, pa je popio bijelu zmiju, zbog čega je Poslanik zabranio da se pije iz mješine.
d) Pojašnjenje nejasnog teksta hadisa, kao što je hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: «Ko bude detaljno polagao obračun na Sudnjem danu, bit će kažnjen.» (Buharija i Muslim) Povod ovog hadisa je drugi hadis kojeg prenosi Aiša, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu aljehi we sellem rekao: «Ko bude polagao račun na Sudnjem danu, bit će kažnjen.» «Zar Uzvišeni Allah nije rekao: «i lahko će račun položiti.»? – upitala je Aiša. Na to je Poslanik rekao: «Nije to polaganje računa, to je izlaganje djela. Ko detaljno bude polagao račun, bit će kažnjen.»
Abdu-l-Waris Ribo, prof.
Allahove evlije (bogougodnici)
Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzvišeni Allah je rekao: “Ko se neprijateljski postavi prema Mome evliji (štićeniku), Ja sam mu objavio rat. Najdraže djelo kojim Mi se Moj rob približava je ono što sam mu naredio (farz). Moj rob Mi se približava nafilama (dobrovoljnim djelima) sve dok ga ne zavolim. A kada ga zavolim njegov sam sluh kojim čuje, njegov sam vid kojim vidi, njegove ruke kojima hvata i njegove noge kojima hodi. Ako Mi nešto zatraži dat ću mu, a ako od Mene zaštitu moli zaštitit ću ga.”
Komentar:
“Ko se neprijateljski postavi prema Mome robu”…
Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, u ovom hadisi-kudsiju najavljuje rat onome ko ispolji neprijateljstvo prema Njegovom štićeniku ili evliji.
Ovdje je neophodno pojasniti ko su Allahove evlije i kada čovjek postiže taj stepen. Kaže Uzvišeni: “I neka se ničega ne boje i neka ni za čim ne tuguju Allahovi štićenici, oni koji su vjerovali i Allaha se bojali.”(Junus 62.-63.)
Znači dva su osnovna svojstva kojima čovjek postaje Allahov evlija (štićenik), a to su vjerovanje u Allaha popraćeno djelima i bogobojaznost. Kaže hafiz Ibn Hadžer: “Pod Allahovim evlijom (štićenikom) se misli na onoga ko zna za Allaha, koji je u stalnoj Mu pokornosti i koji je iskren u svojim ibadetima. Pred svim ljudima su vrata otvorena da postanu Allahove evlije, ali svi oni neće dostići isti stepen. Prema ovom hadisu Allahove evlije možemo podijeliti na dvije skupine:
Oni koji se Allahu duhovno približavaju i izvršavaju farzove, a ostavljaju ono što je zabranjeno, ali ponekad izostavljaju i pohvalne (mustehab) i čine pokuđene stvari. To su oni “Sretni” koji se spominju u suri El-Wakia.
Najvrjednije djelo je izvršavati ono što je Allah naredio, kao što kaže Omer, r.a.: “Najbolja djela su izvršavanje onoga što je Allah naredio, a izbjegavanje onoga što je zabranio i iskrena namjera za onim što je kod Allaha.”
Farz koji najviše čovjeka duhovno približava Allahu je namaz, kao što kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Čovjek je najbliži svome Gospodaru kada je na sedždi.” (Muslim)
Na drugom stepenu su oni koji se u Kur’anu nazivaju “Prvi i uvijek prvi” To su ljudi koji su Allahu veoma bliski. Taj stepen su nakon izvršavanja farzova postigli mnoštvom dobrovoljnih djela (nafila) i ibadeta kao što su namaz, post, sadaka te izbjegavanjem i najmanjih sumnjivih stvari. Najbolje evlije su Allahovi poslanici I vjerovjesnici a zatim slijede oni koji su najdosljedniji u slijeđenju njihovog puta. Pojedine sufije zastranjuju po ovome pitanju, jer vjeruju da su neke evlije na većem stepenu od poslanika i vjerovjesnika, što je ustvari samo obična zabluda. Allahove evlije nemaju nikakve posebne znakove ili obilježja po kojima se raspoznaju među ljudima. Ono što ih čini evlijama je njihova bogobojaznost i odanost Allahu. Oni nisu sačuvani od grijeha, ali njihova prepoznatljiva osobina je da se često kaju i da u grijehu ne ustrajavaju. Po nekim sufijskim vjerovanjima, ako čovjek dostigne stepen evlije, a to biva kada mu je srce u stalnom sjećanju na Allaha, bit će sačuvan od grijeha. Ovakvo vjerovanje, naravno, nije ispravno jer nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i vjerovjesnika, najbolja generacija su ashabi Allahovog Poslanika Muhammeda, a.s., ali i pored toga nisu bili sačuvani od grijeha.
Zabranjeno je biti neprijatelj Allahovim štićenicima
Jedna od obaveza islama je ljubav prema Allahovim štićenicima, iskrenim i odanim vjernicima. Onaj koji ispoljava neprijateljstvo prema njima izložen je velikoj opasnosti, jer Uzvišeni Allah kaže: “Ko se neprijateljski postavi prema Mome štićeniku, Ja mu objavljujem rat.”
Onaj ko svojim nedjelima izazove Allahovu srdžbu i rat protiv sebe, unaprijed je osuđen na propast. U hadisu je žestoka prijetnja svima onim koji uznemiravaju iskrene vjernike i čine im nasilje, u časti, imetku i životu. Allah nije nemaran prema onome što se čini vjernicima. On ih samo ostavlja do određenog roka, ali kada ih kazni tada im niko neće pomoći. Neprijateljstvo prema vjernicima, zbog kojeg Allah nagovještava rat onima koji ga ispoljavaju, je neprijateljstvo zbog prakticiranja vjerskih propisa i pozivanja Allahovoj vjeri, a ne zbog međusobnih ovosvjetskih interesa i koristoljublja.
Približavanje Allahu, dželle šanuhu, nafilama
“Moj rob Mi se približava nafilama sve dok ga ne zavolim…”
Duhovno približavanje, Allahu dželle šanuhu, nafilama biva nakon što čovjek upotpuni farzove, jer apsurd je da se neko zaposli nafilama a u isto vrijeme, ili zbog toga zapostavlja farzove. Za ovo ćemo samo navesti primjer čovjeka koji u ramazanu klanja redovno teraviju a propušta i ne obavlja pet dnevnih namaza. Dobrovoljni ibadeti su mnogobrojni i raznovrsni, i svaki vjernik treba nastojati da nakon obavljanja farzova čini što više I dobrovoljnih ibadeta, kao što su namaz, post, učenja Kur’ana, sadaka i ostala dobra djela. Ovo je jedini način i put da čovjek odgaja i očisti svoju dušu i da tako postigne Alahovu ljubav i naklonost, jer Uzvišeni Alah kaže: “Moj rob će Mi se približavati dobrovoljnim ibadetima sve dok ga ne zavolim…”
Postizanje Allahove ljubavi treba da bude cilj svakog vjernika koji teži Ahiretu, jer ko postigne Allahovu ljubav postigao je svako dobro i na ovome i na onome svijetu. Kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s.: “Kada Allah zavoli Svoga roba pozove Džibrila: “Allah je zavolio tu osobu pa je i ti voli.”
Tada ga Džibril zavoli i pozove stanovnike nebesa: “Allah voli tu osobu pa je i vi volite.”
Tada je zavole i stanovnici nebesa i Allah učini da ta osoba bude prihvaćena i omiljena kod ljudi na Zemlji.” (Buhari i Muslim)
Posljedice Allahove ljubavi prema evlijama
“A kada ga zavolim, njegov sam sluh kojim sluša.”
Shvatanje ovog dijela hadisa je sporno kod običnog svijeta, jer postavlja se pitanje kako Allah, dželle šanuhu, može biti čovjekov sluh ili vid i ostalo što je spomenuto u hadisu? Islamski učenjaci su ovaj dio hadisa protumačili na više načina: “Prvo da je čovjek zauzet sjećanjem na Allaha tako da sluša i radi samo ono čime je Allah zadovoljan, radi samo ono što mu je Allah naredio, i ne ide nigdje gdje mu je to zabranjeno.
Drugo značenje je: Pomažem ga protiv neprijatelja kao što mu u tome pomaže njegov vid, sluh, ruke i noge.
Treće značenje je da Allah čuva njegov vid, ruke, noge i sluh od onoga što je zabranjeno.
Sva ova značenja su približna i među njima nema kontradiktornosti. Sekta koja smatra da se Allah sjedinio sa Svojim stvorenjima i da je sve što vidimo Allah, podržava bukvalno značenje ovog dijela hadisa, što je samo zabluda i neistina. Uzvišeni Allah je daleko od toga i od onoga što Mu neznalice pripisuju svojim neznanjem. Uzvišeni kaže: “Ništa nije kao On, On sve čuje i sve vidi.”
Dova Allahovog štićenika se ne odbija
“Ako Mi nešto zatraži dat ću mu, a a ko od Mene zaštitu zatraži, zaštitit ću ga.”
Ovaj dio hadisa je dokaz da Allah uslišava dove Svojih pokornih i odabranih robova. Mnogim ashabima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., dova nije bila odbijana. Od tih su i El- Bera’ ibn Malik, Saad ibn Vekas, Seid ibn Zejd… Prenosi se od Urveta ibn Zubejra r.a. da se žena po imenu Erva bint Evs požalila Mervanu ibn Hakemu na Seida ibn Zejda da joj je uzeo jedan dio zemlje.
Na to je Seid rekao: “Zar ja da uzmem njenu zemlju nakon onoga što sam čuo od Allahovog Poslanika?!“
“A šta si čuo od Allahovog Poslanika?”-Upita ga Mervan.
“Čuo sam da kaže: “Ko bespravno uzme i pedalj zemlje, bit će mu natovarena sa sedam zemalja.”
Mervan mu reče: “Nakon ovoga od tebe neću tražiti dokaza.” A Seid zamoli: “Gospodaru moj, ako je slagala oduzmi joj vid i usmrti je na njenoj zemlji.” I, uistinu, ova žena nije umrla dok vid nije izgubila i jedne prilike dok je tako slijepa svojom zemljom hodala, pala je u rupu i umrla.” ( Mutefekun alejhi)
Abdu-l-Waris Ribo, prof.
Hvaljen neka je Uzvišeni Allah Koji je Kur' an kao vječnu istinu objavio, i neka je salavat i selam na Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je Pravi put detaljno ljudima pojasnio. Jedna od pojava s kojom je ovaj Ummet iskušan od početka islama, s pojavom haridžija i šiija, je izmišljanje hadisa i pripisivanje istih Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Pristalice ovih sekti su nastojali da svoje nastrane stavove i iznimna mišljenja potkrijepe dokazima iz Kur' na i Sunneta, a kada to ne bi mogli zbog nemogućnosti iskrivljavanja značenja, onda su posezali za izmišljanjem hadisa koji podržavaju njihove stavove. Na ovaj način je počelo izmišljanje hadisa koji su nanijeli veliku štetu ovoj vjeri. U početku su se izmišljali hadisi o vrijednostima i vrlinama određenih ličnosti, kao što su imami i predvodnici nastalih sekti, a kasnije i o drugim stvarima. Iako je pojava ovih sekti bio glavni razlog nastanka apokrifnih hadisa, nema sumnje da su se nakon toga pojavili i drugi razlozi od kojih su najbitniji sljedeći: političke razlike, dvoličnjaci, pristrasnost rasi, plemenu, mjestu, imamu i slično, pripovjedači i vaizi, fikhska razmimoilaženja i nepoznavanje vjere i želja za dobrom.
Najviše lažnih hadisa od vaiza i neukih pobožnjaka
Iako su uzroci nastanka lažnih hadisa mnogobrojni, u naše vrijeme i na našim prostorima najviše je apokrifnih hadisa od neupućenih vaiza i neukih pobožnjaka i oni se najviše i koriste. U početku su mnoge hadise izmislili ljudi koji su na sebe preuzeli vazove i propovijedanje, jer im je glavni cilj bio da okupe što više ljudi i da ih na tim skupovima rasplaču. Kao primjer ću navesti slučaj Ahmeda ibn Hanbela i Jahjaa ibn Meina. Naime, njih dvojica su jedne prilike klanjali namaz u mesdžidu Resafa, kad pred njima ustade jedan čovjek, pripovjedač, vaiz i poče govoriti:» Pričao nam je Ahmed ibn Hanbel i Jahja ibn Mein, kažu:» Pričao nam je Abdurezak od Katade, a on od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:» Ko kaže la ilahe illellah, Allah će mu za svaku riječ stvoriti pticu, kljun će joj biti od zlata a perje od bisera.» Ahmed i Jahja se pogledaše, pa Jahja upita Ahmeda: „ Jesi li ti ovo pričao?“ „Tako mi Allaha, ovo prvi put čujem“- odgovori Ahmed.
Nakon što je ovaj čovjek završio priđe mu Jahja ibn Mein i upita ga: „Ko ti je to pričao?“ „Ahmed ibn Hanbel i Jahja ibn Mein“ - Odgovori pripovjedač. Jahja mu reče:» Ja sam Jahja a ovo je Ahmed i nikad nisam čuo za taj hadis.» Na to mu ovaj reče: „Čuo sam da je Jahja ibn Mein ahmak, ali sam se u to tek sada uvjerio.“ Jahja ga upita: „Kako to?“ „Zar na dunjaluku ne postoje drugi Ahmed ibn Hanbel i Jahja ibn Mein osim vas dvojice?“ - samouvjereno upita vaiz, pa nastavi: „Ja sam pisao od sedamnaest osoba po imenu Ahmed ibn Hanbel i Jahja ibn Mein.“ (Tahziru-l- Havas min ekazibi-l-kussas, Sujuti.)
Često su pobožnjaci i dobri ljudi izmišljali hadise da bi podsticali ljude na dobro, vjerujući da se tako duhovno približavaju Allahu. Tako su izmišljeni mnogi hadisi o vrijednosti učenja pojedinih sura, vrijednosti ibadeta u određenim mjesecima kao što je redžeb i tome slično. Nuh ibn Ebi Merjem je priznao da je izmišljao hadise o vrijednosti učenja pojedinih sura. Upitan je: „Otkud da ti prenosiš hadise od Ikrime, od Ibn Abbasa o vrijednosti učenja pojedinih sura, kad niko od Ikriminih učenika od njega ne prenosi takve hadise?“ On je odgovorio: “ Primijetio sam da ljudi iz dana u dan sve više zapostavljaju učenje Kur'ana, pa sam izmišljao hadise o vrijednosti učenja Kur'ana kako bi ih na to podstakao.“
Izmišljeni hadisi o mjesecu redžebu i ša'banu
O mjesecu redžebu je izmišljeno dosta hadisa koji govore o njegovoj vrijednosti i vrijednosti ibadeta u njemu, kao što je namaz i post, i ti hadisi su se dosta raširili među svijetom i u našim krajevima. Kod nas se najčešće spominje noć Lejletur-regaib, noć uoči prvog petka mjeseca redžeba, i izmišljeni namaz u njoj. O tome je izmišljen sljedeći hadis: „Ko god isposti prvi četvrtak u mjesecu redžebu, a zatim nakon akšama klanja dvanaest rekata, na svakom rekatu prouči fatihu jedanput, inna enzelnahu tri puta i kul huvallahu ehad dvanaest puta……., ko god klanja ovaj namaz, Allah će mu oprostiti sve grijehe pa makar ih bilo kao morske pjene…..“ (Hadis je izmišljen, vidi el-Leali el-Masnua-2/ 56 – 57) Također se navodi i sljedeći hadis: „Ko klanja akšam prve noći mjeseca redžeba, a zatim klanja dvadeset rekata, na svakom rekatu prouči fatihu i kul huvallahu ehad, i preda selam poslije svaka dva rekata, znate li kakva je za njega nagrada? Džibril emin me je sad o tome obavijestio.“ „Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.“ - rekosmo. „Allah će mu sačuvati život, imetak, ženu, djecu, spasit će ga kaburskih azaba i preći će sirat-ćupriju poput munje, bez polaganja računa i bit će spašen kazne.“ - reče Poslanik. (Hadis je izmišljen, vidi el-Leali el-Masnua, 2/55) U jednom od tih hadisa, navodi se da je, navodno, Poslanik rekao: „A naročito nemojte zapostaviti prvu noć u mjesecu redžebu koju meleki nazivaju «regaib» , i to zbog toga što kada prođe trećina noći, svi Allahu bliski meleki se sakupe u Kabi i oko nje pa ih Allah pogleda i kaže im: „Meleki moji tražite šta hoćete:“ Oni kažu: „Gospodaru naš, naša potreba je da oprostiš onima koji poste u redžebu.“, a Uzvišeni im kaže: „Već sam im oprostio.“ (vidi prethodni izvor)
Postoji još mnogo izmišljenih hadisa o mjesecu redžebu, ali ih sada neću spominjati. Što se tiče mjeseca redžeba i njegove vrijednosti, o tome ne postoji ni jedan vjerodostojan hadis, osim što se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi nastupi redžeb, govorio:» Gospodaru, podari nam bereket u redžebu i ša'banu i daj nam da dočekamo ramazan.» (Hadis bilježi el-Bezzar u svome Musnedu, Taberani u el-Evsatu i drugi.)
I o vrijednosti mjeseca ša'bana je također izmišljeno dosta hadisa, iako postoje neki vjerodostojni hadisi koji govore o vrijednosti posta u njemu, kao što je hadis od Usame ibn Zejda, radijallahu anhu, da je rekao: „Allahov Poslaniče, ne vidim da i u jednom mjesecu postiš kao u mjesecu ša'banu?» Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: „To je mjesec između redžeba i ramazana kojeg ljudi zapostavljaju, a to je mjesec u kojem se ljudska djela uzdižu Uzvišenom Allahu, pa ja volim da postim dok mi se djela uzdižu.“ (Nesaija, hadis hasen, vidi Sahih Sunen Nesai, 2/ 2356)
Međutim, hadisi koji govore o namazu od stotinu rekata koji se klanja na polovini mjeseca šabana, su također izmišljeni. Jedan od tih hadisa je i slijedeći hadis koji je naravno izmišljen: „Ko petnaeste noći šabana klanja stotinu rekata i na njima prouči hiljadu puta kul huvallahu ehad, neće napustiti dunjaluk dok mu Allah ne pošalje u snu stotinu meleka, trideset će ga obveseliti Džennetom, trideset će ga obradovati spasom od Vatre, trideset ga štiti od pogreške a deset ih spletkari protiv njegovih neprijatelja.» ( el-Leali el-Masnua, 2/58)
Izmišljanje hadisa je veliki grijeh
Bez obzira o kakvom motivu se radi, izmišljanje hadisa i pripisivanje istih Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je veliki grijeh i onome ko namjerno laže prijeti džehennemska vatra. Kaže Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: „Ko na mene namjerno slaže, neka pripremi sebi mjesto u vatri.“ (Buharija, Kitabul-ilm, 3/38) Kaže Gazali u djelu el-Ihja': „Misle neki lakomislenici da je dozvoljeno izmišljati hadise radi podsticanja ljudi na dobra djela i odvraćanja od grijeha, tvrdeći da je u tome dobra namjera. To je čista greška, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ko na mene namjerno slaže neka pripremi sebi mjesto u vatri.“ ( Ihjau ulumiddin 2/168) Izmišljanje i laž su, općenito, po islamu veliki grijeh, ali grijeh je još veći ako se radi o laži na Poslanika koji je ljudima dostavio vjeru. Pripisivanjem Poslaniku onoga što nije kazao jeste medvjeđa usluga i nakaženje vjere, pa makar se radilo i podsticanju ljudi na dobro i odvraćanju od zla. Slagati na Poslanika nije isto kao slagati na običnog čovjeka, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Slagati na mene nije isto kao slagati nanekog drugog…“ (Muslim) Nije samo grijeh izmišljati hadise, nego ih je grijeh i prenositi, ako znamo da su izmišljeni, a najveću odgovornost u svemu tome imaju vjerski autoriteti, vaizi i imami, koji ne samo da ne smiju prenositi takve hadise, nego i obični svijet trebaju na njih upozoravati. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ko od mene prenosi hadis znajući da je laž, i on je jedan od lažaca.“ (Muslim, Ahmed i Ibn Madže, vidi Sahih Sunen Ibn Madže, 1/41)
Neko od neukog svijeta će kazati: „Mi ne lažemo na Poslanika, mi lažemo za Poslanika, tj. za korist vjere.“ Prije svega, na osnovu navedenog hadisa pripisivati Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, hadise koje nije kazao je strogo zabranjeno, pa makar se time željela pomoći vjera. S druge strane, da li bi iko od nas želio da grupa ljudi u neku knjigu napiše sve što želi i onda na kraju knjige potpišu da smo to mi napisali. Vjera islam je potpuna i ništa joj ne treba dodavati niti oduzimati, a naročito joj ne treba usluga i pomoć od neznalica ili zlonamjernika.
Posljedice izmišljenih hadisa
Obaveza je svakom muslimanu, a posebno islamskim učenjacima da očiste Poslanikov sunnet od slabih i izmišljenih hadisa i da samo prenose i kazuju one hadise koji su ocijenjeni kao vjerodostojni. Uzvišeni Allah je u svakom vremenu i podneblju dao ljude, učenjake, velikane Ummeta koji su štitili Allahov šerijat od izmjena i sunnet Allahovog Poslanika od laži i potvora. Hadiski učenjaci su pridavali veliku pažnju upoznavanju tih lažaca i njihove biografije i pomno su istraživali hadise koje su oni izmišljali. Da nije tako, do istine bi bilo vrlo teško doći i od vjere islama bi napravili ono što su židovi i kršćani napravili od svojih vjera, ali Uzvišeni Allah je na Sebe preuzeo čuvanje vjere islama od takvih zlonamjernih i dobronamjernih 'pomagača' vjere. Posljedice izmišljanja i prenošenja lažnih hadise, naravno, ostavljaju negativne posljedice po islam i muslimane.
Prije svega, oni koji lažu na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su izloženi velikoj opasnosti, jer im se zbog toga prijeti džehennemskom vatrom. Hadisi koji su izmišljeni, nisu samo u oblasti podsticanja na dobro i odvraćanja od zla, nego je mnoštvo takvih hadisa i u oblasti vjerovanja (akide), što je najveća opasnost, jer se tako ljudi navode i povode za vjerovanjem koje je izmišljeno, a to ih bez sumnje vodi u veliku zabludu i, ne daj Bože, u vječnu vatru. Kao primjer, navest ću jedan od takvih hadisa. Izmišljeno je da je Poslanik rekao: „Ako bi neko od vas imao lijepo mišljenje i o kamenu ( povjerovao u njegovu nadprirodnost), Allah bi dao da mu taj kamen donosi korist.“ Kaže Ibn Tejmijje, ibn Hadžer i Ibn Kajjjim da je ovaj hadis lažan i da su ga izmislili oni koji obožavaju kamenje. Ili drugi izmišljeni hadis: „Ko nešto bude pričao pa pri tome kihne, istina je to što govori.“ (ed-Daife, 136) Još jedna od posljedica prenošenja lažnih hadisa je što se običan svijet za tim vrlo lahko povodi i u to vjeruje, zapostavljaući tako Poslanikovu vjerodostojnu tradiciju i temeljeći svoju vjeru samo na periodičnim ibadetima ili djelima za koja je, po tim hadisima, obećana velika nagrada. Kod nas većina svijeta zna za vrijednosti mjeseca redžeba i noć Lejletu-regaib, a malo ih zna za noćni namaz, post devetog dana zu-l-hidžeta, akiku ili za post šest dana ševvala. Gospodaru naš, uputi nas na Pravi put i sačuvaj nam vjeru.
Abdulvaris Ribo, prof.
Ashabi Allahova Poslanika, neka je na njega Allahov mir i blagoslov, su prva generacija muslimana koju je on lično odgojio. Tim odgojem koji je bio popračen božanskom objavom, očistile su se njihove duše i srca. Gledali su na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao na vođu, upućivaća, savjetnika i odgajatelja, pa su se natjecali ko će ga dosljednije slijediti, kako u vjerovanju i obredima, tako i u međusobnim odnosima.
To je sve iz razloga što ih je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izveo iz zablude i tmina džahilijjeta na svjetlo upute.Obraćali su se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u svim pitanjima, kako u međusobnim parnicama, tako i u drugim pitanjima za koja Kur'an nije donio konkretan sud.
Tako su ashabi propise vjere učili direktno od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve selem, onoga koji je poslan da prenese Božiju objavu cijelom čovječanstvu i da je pojasni i verbalno i praktično kroz svoj život. Od njega su učili kako se klanja, slijedeći tako njegove riječi: « Klanjajte kako mene vidite da klanjam.» (Buharija). Učili su i kako se obavlja hadždž, jer im je Poslanik kazao: « Od mene naučite vaše obrede.» (obrede hadždža) ( Muslim).
Njihovo slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je išlo do te mjere da su činili sve što je i on činio i ostavljali sve ono što je on ostavljao, ne pitajući za razlog i mudrost njegovih postupaka.
Bilježi Buharija od Ibn Omera, radijallahu anhu, da je rekao: « Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je jedne prilike uzeo svoj zlatni prsten, pa i ljudi uzeše svoje prstenje. Zatim ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, baci i reče: « Ja ga više nikada neću staviti na svoju ruku.» Nakon toga i svi prisutni baciše svoje prstenje.» (Buharija).
Bilježi Ebu Davud od Ebu Seida El-Hudrija, radijallahu anhu, da je rekao: « Jedne prilike dok je predvodio ashabe u namazu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, skide svoju obuću i stavi je sa svoje lijeve strane. Kada su to vidjeli ashabi i oni skidoše svoju obuću. Nakon što je završio sa namazom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih upita: « Zbog čega ste vi skinuli svoju obuću?» « Vidjeli smo tebe da si skinuo obuću, pa smo i mi skinuli svoju.»- odgovoriše ashabi. Na to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: « Došao mi je Džibril i obavijestio me da mi je na obući nečist.»
Poslanikovi drugovi su nastojali da prisustvuju svakom medžlisu (kružoku) sa Poslanikom, tako da su se neki svakodnevno smjenjivali u odlasku na te kružoke, da im nešto od objave i znanja ne bi promaklo.
Bilježi Buharija od Omera ibn El-Hattaba, radijallahu anhu, da je rekao: « Ja i moj komšija ensarija smo stanovali kod Benu Umejje i svakodnevno smo se mijenjali u odlasku kod Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jedan dan je odlazio on, a drugi bih ja. Kada bih ja odlazio, obavijestio bih ga šta je taj dan došlo od objave i o drugim stvarima, a kada bi on odlazio, on bi mene obavještavao.» (Buharija, Muslim i drugi).
Među ashabima je bilo i onih koji bi znali preći i velike razdaljine da bi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, saznali neki šerijatski propis.
Bilježi Buharija u svome «Sahihu» od 'Ukbe ibnul-Harisa da ga je jedna žena obavijestila kako je ona zadojila i njega i njegovu ženu. On je odmah uzjahao svoju jahalicu- bio je u Mekki- i zaputio se ka Medini do Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je stigao upitao je Poslanika o šerijatskom propisu o tome kada se čovjek oženi ženom, neznajući da mu je ona sestra po mlijeku. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je na to odgovorio: « Kako kad je već rečeno, tj. propis je odveć poznat.»
Na ovaj način su ashabi vodili brigu o Sunnetu, poslaničkom naslijeđu, slijedili sve ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio, naredio i preporučio da se radi. Nakon smrti Allahova Poslanika, ashabi su na drugi način pokazivali svoju brigu za Sunetom. Prije svega učili su hadise napamet, ispitivali ispravnost seneda (lanca prenosilaca), putovali radi prikupljanja hadisa i sve to sabrali i zapisali i tako dostavili generacijama poslije njih.
Poslanikovi drugovi, ashabi su shvatili veličinu odgovornosti koja im je bila na vratu, a to je sačuvati Allahov šerijat, sprovesti ga u praksu, a zatim ga dostaviti drugim generacijama kao emanet koji su preuzeli od Poslanika. Oni su najdosljednije ispunili svoj emanet, emanet prenošenja vjere, i taj osjećaj velike odgovornosti proizilazi iz onoga što su naučili od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poput hadisa: « Dostavite od mene pa makar jedan ajet...» (Buharija), te hadisa: « Neka Allah usreći onoga ko čuje ove moje riječi, shvati ih i prenese onako kako ih je čuo, jer možda onaj kome se prenese bolje shavti od onoga ko je prenio.» ( Ebu Davud i Tirmizija)
Ovdje, također, možemo spomenuti i hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: « Ko na mene namjerno slaže, neka pripremi sebi mjesto u vatri» (Džehennemu). (Buharija), kao i hadis: « Čovjeku je dovoljno laži da prenese sve što je čuo.» (Muslim).
Zbog toga su ashabi, i pored velike brige da prenesu emanet vjere, bili veoma oprezni u prenošenju hadisa od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Prenosili su samo one hadise u čiju autentičnost su vjerovali. Navest ćemo samo neke njihove izjave koje potvrđuju prethodno kazano.
Od Enesa, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: « Da se ne bojim da neću pogriješiti pričao bih vam o stvarima koje sam čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i to zbog toga što sam ga čuo da kaže: « Ko na mene namjerno slaže neka pripremi sebi mjesto u Džehennemu.» ( Ed-Darimi u svome Sunenu- 1/67)
Prenosi se od Ibn Sirina da je rekao: « Enes je rijetko prenosio hadise od Allahova Poslanika, a kada bi prenosio, govorio bi: « Ili onako kako je kazao Allahov Poslanik.» ( Ibn Madže i Ed-Darimi).
Prenosi se i do Eš-Ša'bija i Ibn Sirina da je se Ibn Mesudu, nekada kada bi kazivao neke hadise, mijenjala boja lica i govorio bi: « Ovako ili slično tome, ovako ili slično tome.» ( Ed-Darimi u svome Sunenu, 1/72)
Kaže Abdurrahman ibn Ebi Lejla: « Doživio sam stotinu i dvadeset ensarija, drugova Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i svaki od njih je, kada bi kazivao neki hadis, želio da je to umjesto njega učinio njegov brat. A kada bi bili upitani o nekom pitanju, svaki od njih je želio da umjesto njega na to pitanje odgovori njegov brat.» U jednoj predaji stoji: « Kada bi neko od njih bio nešto upitan, uputio bi onoga ko pita na svoga brata, i tako su svi činili dok pitalac nebi došao ponovo do onog prvog.» ( Ibn Abdil-Berr, Džami'u bejanil-'ilm ve fadlihi)
Mnogi od ashaba su znali mahsuz putovati da bi se uvjerili u autentičnost nekog hadisa kojeg su čuli od Allahovog Poslanika. Tako je Ebu Ejjub otputovao u Egipat do 'Ukbe ibn 'Amira da bi ga upitao za hadis kojeg su od Allahovog Poslanika čuli samo njih dvojica. Kada je stigao u Egipat, o njegovom dolasku je ubrzo bio upoznat i Mahled El-Ensari, emir Egipta, koji požuri da se susretne sa njim. Kada su se sreli emir ga zagrli i upita: « Šta te je dovelo, Ebu Ejjube?» «Hadis kojeg sam čuo od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a kojeg nije čuo niko do ja i 'Ukbe, pa mi daj nekoga ko će me uputiti gdje stanuje. » -odgovori mu on. On i posla sa njim ko će mu to pokazati. Kda je 'Ukbe obaviješten o njegovom dolasku, on mu pohita u susret, pa kada ga srete zagrli ga i upita: « Šta te je dovelo, Ebu Ejube?» On mu odgovori: « Hadis kojeg sam čuo od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a kojeg nije čuo niko do ja i ti, a odnosi se na prikrivanje vjernikove mahane.» Ukbe mu reče: « Da, čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: « Ko sakrije mahanu vjernika na dunjaluku, Allah će sakriti njegovu mahanu na Sudnjem danu.» « Istinu si rekao.» -reče mu Ebu Ejjub, a zatim ode do svoje jahalice, uzjaha je i zaputi se ka Medini.» ( Ma'rifetu 'ulumil-hadis).
Ebu Bekr, radijallahu anhu, je bio jedan od ashaba koji su posebnu pažnju posvećivali postupanju po hadisima. Kada bi mu bilo postavljeno neko pitanje, uvijek je o tome konsultovao i ostale ashabe i pitao ih da li o tome postoji neki hadis.. Bilježi Ebu Davud u svome Sunenu i Tirmizija u El-Džami'u od Ibn Šihaba Ez-Zuhrija,a on od Kubejse ibn Zu'ejba da je rekao: « Jedna starica je došla kod Ebu Bekra da ga upita šta joj pripada od nasljedstva. Ebu Bekr joj je odgovorio: « Po Allahovoj Knjizi ne pripada ti ništa, a i po Sunnetu Allahova Poslanika, neznam da ti išta pripada. No, ti se vrati dok ja ne upitam.» O tome je upitao ashabe, pa mu Mugire ibn Šu'be reče: « Prisustvovao sam kada joj je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dodijelio jednu šestinu.» Ebu Bekr upita: « Ima li još neko s tobom (da to posvjedoči)?» Na to ustade Muhammed ibn Mesleme i to posvjedoči i reče isto što je rekao i Mugire. Ebu Bekr sprovede hadis i starici dodijeli šestinu.»
Pripremio: Elvedin Pezić, prof.
Od Ibn Abbasa r.a.se prenosi da je kazao:“ Jedne prilike sam konačio kod tetke Mejmune r.a., pa je ustao Allahov Poslanik, salallahu alejhi we selem, u jednom dijelu noći, pa je abdestio i počeo klanjati. Ja sam ustao i abdestio kako je i on abdestio, pa sam stao sa njegove lijeve strane, pa me je uzeo za ruku( u rivajetu, za glavu, i prebacio me na desnu stranu) u rivajetu (pa me je prebacio iza svojih leđa -na desnu stranu) (Hadis su zabilježili imami Buharija i Muslim)
Spomenuo je poznati šafijski pravnik, El-I'mranij u knjizi El-Bejan (2. tom; 424 str.) da šafijski učenjaci spominju iz ovog hadisa četrnaest pravnih propisa.
Prvi: Da ako sa imamom klanja jedan klanjač, trebao bi da stane na imamovu desnu stranu.
Drugi: Ako bi uradio suprotno i stao na lijevu stranu, namaz mu je ispravan.
Treći: Ako bi to uradio nije obavezan činiti sehvi sedždu.
Četvrti: Ako bi se desilo da čovjek stane na lijevu stranu, trebao bi da se prebaci na desnu stranu.
Peti: Ako klanjač ne bi sam prešao sa lijeve na desnu imam će ga prebaciti.
Šeti: Da će ga prebaciti desnicom a ne ljevicom.
Sedmi: Prebacit će ga iza leđa ( a ne ispred klanjača).
Osmi: Da je zabranjen govor u nafili, jer Poslanik, salallahu alejhi we sellem, nije progovorio.
Deveti: Da je dozvoljeno klanjati nafilu u džematu.
Deseti: Da mali pokreti u namazu ne kvare namaz, kao što je pokret Poslanika, salallahu alejhi we sellem.
Jedanaesti: Da malo hodanja u namazu ne kvari namaz, kao hodanje Ibn Abbasa r.a.
Dvanaesti: Da je način stajanja djeteta u saffu identičan stajanju odrasle osobe u namazu, jer je Ibn Abbas bio dječak.
Trinaesti: Da je muktedija (onaj ko klanja za imamom) taj koji se pripomiješta, a ne imam.
Četrnaesti: Da je prolazak ispred klanjača pokuđen, jer ga je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, premjestio iza svojih leđa, a nije ga prebacio ispred sebe.
Maglić Adnan, prof.
Od Ebu Zerra, r.a., i Mu'az ibn Džebela, r.a., se prenosi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, rekao: 'Boj se Allaha gdje god bio, loše djelo poprati dobrim ono će ga obrisati i lijepo se prema ljudima ophodi'. Hadis bilježi imam Tirmizi i kaže da je hadis dobar.
Šta je to bogobojaznost ili takwaluk? Islamska ulema ga definiše i kaže da je bogobojaznost da čovjek postavi između sebe i Allahove kazne prepreku izvršavajući ono što mu je naređeno i ostavljajući ono što mu je zabranjeno. Kaže Hasan El-Basri, Allah mu se smilovao: 'Bogobojazni su oni koji su ostavili ono što im je zabranjeno, a radili ono što im je naređeno'.
Osnova bogobojaznosti je čovjekova spoznaja Onoga koga se boji i kome se pokorava. Zato i kaže Bekr ibn Husejn: 'Kako da bude bogobojazan onaj koji ne poznaje Onoga koga se boji'. Vjernik svoga Gospodara upoznaje preko Njegovih lijepih imena, svojstava i kroz Allahove, dž.š., znakove koji ga okružuju.
Bogobojaznost je Allahova oporuka svim poslanicima i oporuka Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, njegovom ummetu. Svaki put kada bi muslimanska vojska napuštala Medinu i kretala u boj Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, bi vojskovođi oporučivao bogobojaznost. Među zadnjim savjetima koje je uputio Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, svome ummetu ulaze i riječi: 'Oporučujem vam bogobojaznost i poslušnost vašim predpostavljenim'. Napisao je Omer ibn Abdul-Aziz jednom čovjeku pismo i rekao mu: 'Oporučujem ti bogobojaznost bez koje ti nećeš biti spašen, niti će ti se tvoj Gospodar smilovati, niti ćeš biti nagrađen za svoja djela. Puno je onih koji o njoj pričaju a malo ih po njoj radi.'
-Boj se Allaha gdje god bio-
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, molio Allaha, dž.š., sljedećim riječima: 'Molim te za bogobojaznost i strah od Tebe i javno i tajno'. Kaže imam Šafija: 'Tri su stvari najteže čovjeku: dijeljenje imetka kada ga je i sam potreban, bogobojaznost u osami i riječi istine pred osobom koje se drugi boje'.
Prve generacije spominju slučaj čovjeka koji je nagovarao neku ženu da s njim počini blud govoreći joj: 'Ne vide nas osim zvijezde'. A ona mu kao prava vjernica odgovara: 'A gdje je Onaj koji je nebesa ukrasio zvijezdama'.
-Loše djelo poprati dobrim ono će ga obrisati-
Vjerniku je naređeno da čini dobra djela, a ostavlja loša. Međutim, on po svojoj prirodi griješi i čini prestupe. Allah, dž.š., mu je iz svoje neizmjerne milosti, vrata pokajanja ostavio otvorena i ne samo to nego mu, kao što se navodi u hadisu, činjenjem dobrih djela briše loša. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, ovdje nije postavio uslov da to dobro djelo mora biti veće ili isto da bi obrisalo loše, niti je čovjek obavezan da nijeti brisanje tog lošeg djela. Sve ovo ukazuje na Allahovu milost prema Svojim stvorenjima.
Da li se ovo brisanje grijeha odnosi samo na male grijehe ili tu ulaze i veliki grijesi koje čovjek učini? Odabrano mišljenje koje preferira većina islamske uleme jeste da se ovo brisanje grijeha odnosi na male grijehe, a da je za oprost velikih grijeha potrebno učiniti posebno pokajanje.
-Lijepo se prema ljudima ophodi-
Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, nakon što je spomenuo bogobojaznost, ukazuje na jedan jako bitan vid te bogobojaznosti, a to je lijep ahlak. Ovde ga ističe kako bi ukazao na njegovu važnost jer puno ljudi misli da je bogobojaznost samo obavljenje namaza, post, davanje zekata, itd. Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, u jednom hadisu svodi svoju poslaničku misiju na upotpunjavanje ljudskog morala, pa kaže: 'Zaista sam ja poslan da upotpunim plemenite ljudske ćudi (moral)'. Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, lijepo ponašanje smatra dokazom potpunosti čovjekovog imana: 'Najpotpuniji iman imaju vjernici koji su najljepšeg ahlaka (ponašanja)'.
Posljedice neupućenosti u vjeru
Mi živimo u vremenu u kojem su ljudi zapostavili izučavanje vjere, njeno prakticiranje. Jedna veoma opasna posljedica zapostavljanja izučavanja vjere jeste rasprostranjenost slabih (daif) i izmišljenih (apokrifnih) hadisa među muslimanima, pa čak su određeni apokrifni hadisi više poznati – ili su samo oni i poznati – od vjerodostojnh hadisa u određenom poglavlju. Živimo u vremenu u kojem jedino o vjeri može svako da govori i piše, bez bilo kakve kontrole i bez bilo kakve recenzije. I mnogo više od toga!
Također, u uvodnom dijelu ovog serijala tekstova u nekoliko rečenica spomenuo bih opasnosti i loše posljedice koje proizilaze iz raširenosti slabih (daif) i izmišljenih (apokrifnih) hadisa među muslimanima.
Pogledajte samo koliko su razdora, netrpeljivosti, neprijateljstva među muslimanima prouzrokovali slabi i apokrifni hadisi! 'Kako to?', zapitat će se neko. Jednostavno. Izmišljeni hadisi u velikom broju slučajeva pozivaju u ono što je zabranjeno Šerijatom. Naročito izmišljeni hadisi koje su izmislili ljudi koji su ciljano željeli unijeti razdor među muslimane. Poznati lažljivac Abdul-Kerim ibn Ebi el-Avdža, kada je doveden na mjesto pogubljenja, kazao je: 'Tako mi Allaha, ja sam izmislio i proširio među vama četiri hiljade hadisa u kojima sam dozvoljavao haram, a zabranjivao halal.'
Mnogo jasnije će nam biti kako su apokrifni hadisi unijeli razdor među muslimanima ako spomenemo neke od ciljeva i razloga izmišljanja hadisa. Mnogo je ciljeva i razloga zbog kojih su lažljivci izmišljali hadise, nekada i sa dobrim namjerama, a spomenut ćemo samo neke do njih nakon što navedemo dokaze da izmišljanje hadisa nije dozvoljeno, pa makar čovjek u svemu tome imao čiste namjere.
Zabilježili su imami Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, r.a, da je rekao: Kazao je Allahov Poslanik: 'Ko slaže na mene, namjerno, neka pripremi sebi mjesto u Vatri', ili u rivajetima: 'Ne lažite na mene, ko slaže na mene gorjet će u Vatri'; 'Slagati na mene nije kao slagati na nekog drugog, ko slaže na mene neka pripremi sebi mjesto u Vatri'; 'Ko bude prenosio moje hadise znajući da je to laž, on je jedan od lažova.'
Koristi radi, hadis o zabrani iznošenja laži na Poslanika, alejhis-selam, dostiže granicu mutevatir hadisa. Neki su spomenuli da hadis o tome od Poslanika prenosi dvije stotine ashaba, te da je to skoro jedini hadis koji od Poslanika prenosi svih deset ashaba kojima je obećan Džennet.
Ovi hadisi nedvosmisleno ukazuju na zabranu laganja na Poslanika. Neki učenjaci su zbog veličine tog grijeha smatrali da je osoba koja namjerno slaže na Poslanika počinila nevjerstvo, a većina je smatrala da je to samo veliki grijeh. Mnogi učenjaci, među kojima su imam Ahmed, Ebu Bekr el-Humejdi (šejh imama Buharije) i drugi, smatrali su da ako prenosilac samo jednom namjerno slaže, da se od njega ne prihvataju ni ostali hadisi, pa makar se i pokajao. Iako je imam Nevevi smatrao da je ovo mišljenje slabo i da ako se čovjek iskreno pokaje, da se prihvataju njegove predaje.
Spomenuti hadisi nedvosmisleno ukazuju da ne postoji razlika u zabrani laži na Allahovog Poslanika, bez obzira da li to bilo u poglavlju propisa ili u nekom drugom poglavlju kao što je podsticanje na činjenje dobrih djela ili upozorenje na loša, i to po jednoglasnom stavu islamskih učenjaka.
Također, oni ukazuju da nije dozvoljeno prenošenje lažnih hadisa osobama koje znaju da su laž, osim u slučaju da pojasne da su to lažni hadis. Ako bi prenosilac hadisa znao da je hadis apokrifan i prenosio ga šuteći i ne pojašnjavajući, na taj način bilo bi mu zaprijećeno kaznom kojom se prijeti lažljivcima na Allahovog Poslanika, alejhis-selam.
Ciljevi i razlozi izmišljanja hadisa – laganja na Allahovog Poslanika:
1. Želja da se ljudi podstaknu na činjenje dobrih djela ili u želji da upozore ljude na činjenje određenih grijeha. U želji da ljude podstaknu na obavljanje namaza izmišljeni su mnogi hadisi, izmišljeni su načini obavljanja namaza, izmišljene su 'mubarek i blagoslovljene' noći. A pošto to nije vjera od Mudrog Zakonodavca, na taj način postizao se kontraefekat. Ljudi su sveli čitav islam na obilježavanje 'mubarek i blagoslovljenih' noći. Ljudi su shvatili, zbog mnoštva nagrada koje se obećavaju onima koji obilježe te 'mubarek i blagoslovljene' noći u ibadetu, da je to više nego dovoljno da bi se zaslužila Allahova nagrada, Allahov oprost. Na taj način stvara se netrpeljivost među muslimanima. Oni koji takve stvari bojkotuju smatraju se od strane onih koji to prakticiraju konzervativnim, vehabijama, zaostalim, rušiteljima tradicije.
2. Želja da se opravda slijepo slijeđenje određenih imama i bojkotovanje
slijeđenja onih koje drugi slijede. Pa ćemo naći da su ljudi izmišljali hadise u kojima pretjerano hvale Aliju, r.a., a kude i vrijeđaju Muaviju, r.a., sve u želji da opravdaju svoje poglede i svoje stavove. Nakon vremena ashaba dolaze ljudi koji su izmišljali hadise u kojima hvale i u nebo uzdižu imama mezheba kojeg oni slijede, a kude, psuju i pokuđenim smatraju slijeđenje drugih imama.
Tako ćemo naći mnoge izmišljene hadise o Aliji, r.a., kojem ti hadisi nisu potrebni, njegove vrijednosti su poznate vjernicima, dovoljno mu je da ga je Allahov Poslanik obradovao Džennetom, da je za njega kazao da voli Allaha i Njegovog Poslanika, a i da njega voli Allah i Njegov Poslanik. Sljedbenici nekih zabludjelih sekti nisu se zadovoljili spomenutim odlikama već su izmišljali hadise o njemu. Naprimjer hadis: 'Gledanje u Aliju, r.a., je ibadet', ne zaboravljajući istovremeno izmisliti hadise u kojima vrijeđaju Muaviju, r.a., kao hadis: 'Svaki ummet ima faraona, faraon ovog ummeta je Muavija.'
A koliko je samo izmišljenih hadisa u kojima se hvale i uzdižu imami mezheba. Naprimjer hadis: 'Svjetiljka mog ummeta je Ebu Hanife', ili hadis o hvaljenju imama Šafije: 'Kurejšijski alim će ispuniti zemlju znanjem', ne zaboravljajući pritom da izmisle hadise u kojima se kudi neki od imama. Takav je hadis: 'U mom ummet bit će čovjek koji se zove Muhammed ibn Idris, on je više štetan za moj ummet nego Iblis.'
Mnogo je drugih razloga i ciljeva zbog kojih su izmišljani hadisi, a u nastavku ćemo spomenuti najbitnije faktore koji su uzrokovali raširenost apokrifnih hadisa među muslimanima u današnjem vremenu.
1. Nepostojanje učenih ljudi, hadiskih eksperata, koji će ukazati na te stvari. Ovo je činjenica koja se ne može negirati, pa makar se neko i ne slagao s njom. Pogledamo li samo u knjige, predavanja, hutbe, vazove, novinske članke, vidjet ćemo da se u njima nerijetko spominju daif i apokrifni hadisi. Ako je tako žalosno stanje kod ljudi koji govore i pišu o vjeri, pa šta očekivati od ljudi koji su na nižem stepenu od njih u poznavanju vjere, njenih izvora, i koji su konzumenti onoga što pišu oni koji se smatraju učenim.
2. Određena tehnološka dostignuća potpomogla su u velikoj mjeri raširenost apokrifnih hadisa među muslimanima. To ni u kom slučaju ne znači kuđenje tih tehnoloških dostignuća i njihovog korištenja, već govorimo da je to jedan od faktora raširenosti apokrifnih i slabih hadisa. Pa, naprimjer, ko može kontrolisati pisanje o vjeri putem interneta, podjelu raznovrsnih letaka koji se uvijek dijele pod plaštom pozivanja u vjeru, štampanje knjiga bez recenzije osoba koje su kompetentne da vrše recenziju. I sve to na kraju vodi ka tome da do ljudi dođu izmišljeni hadisi kojih se oni u dosta slučajeva mnogo čvršće drže i pridržavaju nego što se pridržavaju hadisa koji su zabilježeni u Buhariji i Muslimu.
pripremio: Elvedin Pezić
Apokrifni hadisi uzrokuju odbacivanje vjerodostojnih hadisa, bez razlike da li su se u njima obećavale nagrade ili zabranjivale određene stvari. Kako to? Opet jednostavno. Kada čovjek čuje u apokrifnom hadisu kako velike nagrade očekuju one koji čine određena veoma lagana djela, a nakon toga čuje vjerodostojan hadis u kojem se obećavaju manje nagrade za ista ili teža djela, normalno je da će ostaviti vjerodostojan hadis i prihvatiti apokrifan. Naravno, to vodi ka činjenju grijeha. Kako? Kada čovjek čuje u apokrifnom hadisu kako za činjenje određenih 'malih' grijeha slijede velike kazne, naprimjer, ko učini to i to djelo njega će u kaburu mučiti stotinu zmija, svaka ima stotinu glava.
Nakon što smo u prethodnom tekstu spomenuli ciljeve i razloge izmišljanja hadisa i najbitnije faktore koji su uzrokovali u današnjem vremenu rasprostranjenost apokrifnih i daif hadisa, u ovom tekstu spomenut ćemo neke negativne posljedice koje proizilaze iz nepoznavanja apokrifnih hadisa i njihove raširenosti među muslimanima.
1. Apokrifni hadisi uzrokuju odbacivanje vjerodostojnih hadisa, bez razlike da li su se u njima obećavale nagrade ili zabranjivale određene stvari. Kako to? Opet jednostavno. Kada čovjek čuje u apokrifnom hadisu kako velike nagrade očekuju one koji čine određena veoma lagana djela, a nakon toga čuje vjerodostojan hadis u kojem se obećavaju manje nagrade za ista ili teža djela, normalno je da će ostaviti vjerodostojan hadis i prihvatiti apokrifan. Naravno, to vodi ka činjenju grijeha. Kako? Kada čovjek čuje u apokrifnom hadisu kako za činjenje određenih 'malih' grijeha slijede velike kazne, naprimjer, ko učini to i to djelo njega će u kaburu mučiti stotinu zmija, svaka ima stotinu glava. Kada ta osoba poslije čuje vjerodostojne hadise i kazne koje se spominju u njima, smatra to malenim u poređenju s onim što je prije čula, te se lahko odlučuje na činjenje tog grijeha.
2. Ponekad apokrifni hadisi odvraćaju ljude od činjenja ibadeta. Kako i ne bi kada su izmišljeni od strane nemoćnog insana, koji ne zna ono što zna Stvoritelj svjetova. Naprimjer hadis: 'Koga njegov namaz ne odvrati od činjenja grijeha i razvrata, njegov namaz je neispravan, ili njegov namaz ga udaljava od Allaha.' Neki grješnici znali su ostaviti namaz kada bi čuli ovaj hadis, govoreći: 'Ja griješim i ne mogu to ostaviti, pa ako je moj namaz neispravan zbog toga, ja više neću klanjati.'
3. Apokrifni hadisi uzrokuju da ljudi negiraju stvari koje se vezuju za vjerovanje, akidu. Koliko je ljudi koji vjeruju u apokrifne hadise u kojima stoji da je Allah proživio roditelje Allahovog Poslanika pa ih je on pozvao u islam te su umrli kao muslimani? S druge strane ostavljaju hadis zabilježen u Muslimu: 'Moj otac i tvoj su u Vatri.'
4. Apokrifni hadisi uzrokuju napade i omalovažavanje hadiskih učenjaka. Tako ćete naći ljude da ako čuju da je neki učenjak kazao da je neki hadis apokrifan, a samim time i djelo koje on čini nije utemeljeno u islamu, da zbog toga omalovažavaju njegovo znanje, vrijeđaju ga, psuju i potvaraju, a samo zato što je želio da im ukaže da je hadis po kojem rade apokrifan, laž na Allahovog Poslanika, da to vodi zabludi i dalaletu, vodi u podijeljenost među muslimanima. U osnovi, njemu kao učenjaku bila je obaveza da to kaže kako ne bi učestvovao u tom činu. Kazao je imam Sufjan es-Sevri: 'Meleki su čuvari nebesa, a hadiski učenjaci su čuvari Zemlje.' Jedne prilike prolazio je imam Ahmed ibn Hanbel pored skupine muhaddisa – hadiskih učenjaka, koji su pregledali neku knjigu, pa je kazao: 'Smatram da su oni od onih za koje je kazao Allahov Poslanik: 'Neće prestati biti na istini skupina moga ummeta sve do Sudnjega dana.' Najbolji primjer za spomenuto je hadiski ekspert, velikan islama, šejhul-islam Ibn Tejmijje, čije spominjanje imena kod određenih grupacija ljudi izaziva reakciju kao spominjanje Iblisa. Zašto? Zato što je čvrsto stao na stranu Istine ne bojeći se na tom putu ničijeg prijekora, ukazujući na novotarije, boreći se svojim jezikom i olovkom protiv neprijatelja sunneta, ukazujući na slabe i apokrifne hadise. To znaju oni koji čitaju šejhove knjige i znaju zašto su najeminentniji učenjaci kroz historiju toliko uvažavali šejhul-islama Ibn Tejmijju. Najbliži primjer nama je muhaddis ovog stoljeća šejh Muhammed Nasruddin Albani koji je stao na stranu istine i borbe protiv novotarija, ne bojeći se na tom putu ničijeg prijekora.
5. Apokrifni hadisi opterećavaju ljude stvarima koje im nije Mudri Zakonodavac propisao, a samim tim prouzrokuju zapostavljanje onoga što je propisano. Primjer islama je primjer čaše koja je do vrha puna vode. Ako u tu čašu pokušamo dodati bilo šta, iz nje će izaći onoliko koliko dodamo novoga. Tako ako ljudima naredimo neke ibadete koji nemaju osnove u vjeri, a koji su zasnovani na apokrifnim hadisima, samim tim oslobodili smo ih onoga što im je propisano i naređeno, htjeli mi to ili ne. Jedan od primjera za to je učenje dova prilikom uzimanja abdesta. Hadisi o tome ili su apokrifni ili daif – slabi. Koliko je ljudi koji misle da je njihov abdest neispravan ukoliko bi abdestili i ne bi proučili abdestne dove. A u hadisima, koji su u Buhariji i Muslimu, u kojima se opisuje abdest Allahovog Poslanika, ne spominje se da je on učio posebne dove za pranje svakog dijela tijela prilikom abdesta. Teže od svega jeste da čovjek napada i smatra neispravnim abdest drugih koji ne potiru po vratu prilikom abdesta. Koliko je samo poteškoće klanjačima nanio hadis u kojem stoji: 'Ko išareti (pokaže) u namazu pokretom koji je razumljiv, neka ponovi namaz.' A to je hadis koji nije vjerodostojan. Koliko samo poteškoće predstavlja ljudima hadis u kojem stoji da ko zaspi poslije ikindije i probudi se lud neka ne krivi nikoga osim sebe. Hadis o tome nije vjerodostojan, kao ni hadis: 'Ko se oženi prije odlaska na hadždž, počeo je sa grijehom.'
6. Apokrifni hadisi vode ka utemeljenju osnova koje su u suprotnosti sa vjerom. Pa tako izmišljeni hadis: 'Razilaženje moga ummeta je milost', dovodi do toga da čovjek kada vidi nekoga ko griješi, nekoga ko se ne slaže s njim, pa makar to bila očigledna zabluda, da ga ne upozorava niti da mu pojašnjava, jer je u razilaženju ummeta milost, pa kako da čovjek suzbija milost, koja nam je potrebna?! Koliko je ljudi koji smatraju obaveznim posjetu kabura Allahovog Poslanika i da je to sastavni dio obavljanja hadždža, sve na osnovu apokrifnog hadisa: 'Ko obavi hadždž a ne posjeti moj kabur, on me je zapostavio.'
7. Nevjerodostojni hadisi uzrok su iskrivljenja slike o ashabima. Najsvjetliji primjer za to je svima nama poznata (daif) priča o cijenjenom ashabu Salebetu ibn Hatibu, r.a., koji je tražio od Poslanika da uputi Allahu dovu da mu poveća imetak, pa kada mu je Allah podario imetak, to ga je zavelo od namaza u džematu, i od džuma-namaza, pa kada je donio zekat na imetak, Allahov Poslanik je odbio da ga primi, pa ga je donio Ebu Bekru, r.a., nakon smrti Allahovog Poslanika, pa je i on odbio, pa ga je donio Omeru, r.a., nakon smrti Ebu Bekra, pa je i on odbio da ga primi. (Hafiz Ibn Hadžer kazao je u 'Isabi': 'Mislim da je neko drugi u pitanju, a ne on, jer je on bio od učesnika Bedra.') Postoje napisane posebne studije i knjige u kojima su učenjaci spomenuli slabost hadisa koji govore o ovom događaju i to da je u pitanju Salebe ibn Hatib, r.a.
8. Apokrifni hadisi uzrokuju raširenost sujevjerja, vjerovanja u legende i bajke. Koliko je samo apokrifnih i slabih hadisa koji su u koliziji sa zdravim razumom, što navodi ljude da vjeruju u sve što im se kaže pod izgovorom da je to hadis Poslanika. Naprimjer hadis: 'Ko stavi prste u uši čut će klokotanje vode u džennetskom Kevser vrelu.' A u vjerodostojnim hadisima stoji da vjernike u Džennetu očekuje ono za što uho nije čulo. Ili hadisi: 'Jedite leću, ona omekšava srce, povećava suze, ona je sveta na jeziku sedamdeset poslanika'; 'Ko bude govorio pa pored njega neko kihne, to je znak istinitosti tog govora'; 'Jedan od poslanika požalio se jer nije imao poroda, pa mu je naređeno da jede jaja i luk'; 'Došla je žena Poslaniku i požalila se da joj djeca umiru, pa joj je kazao: 'Zavjetuj se Allahu da ćeš mu nadjenuti ime Muhammed', pa je dijete preživjelo.' Dakle, kada ti neko sutra kaže da se ne mogu nokti sjeći utorkom navečer, moraš mu vjerovati jer možda na to ukazuje neki apokrifni hadis!!!
Mnogo je drugih šteta koje proizilaze iz apokrifnih i daif hadisa. Vjerovatno je u onome što smo spomenuli išaret za ono što smo propustili. Na kraju ovog malo dužeg uvoda mislim da je veoma korisno da spomenemo odgovor na pitanje koje je čvrsto vezano uz ovu tematiku. Da li je dozvoljeno postupati po daif (slabim) hadisima? Ovo je pitanje veoma aktuelno jer smo često mogli čuti da u nekom poglavlju nema vjerodostojnog hadisa i da su svi hadisi u nekom poglavlju slabi – daif.
Emir Demir
Neki neuračunljivi ljudi nisu spoznali vrijednost Ispravnih prethodnika i nisu ih stavili na njihov stepen koji zaslužuju. Oni izokreću činjenice govoreći da je pravac Ispravnih prethodnika (Es-Selefus-Salih) primitivan, jer počiva na vjerovanju u "odgoljene" termine koji ne ukazuju ni na šta, dok je, prema njima, pravac posljednjih generacija učeniji i čvršći, jer se zasniva na jasnim terminima, preciznim tumačenjima i zahtjevima razuma. Ovo je laž bez imalo sumnje. Zar će pravac onoga koji ne zna u šta je uvjeren i ne zna šta govori biti znaniji i čvršći od pravca prvenaca iz reda muhadžira i ensarija koji su uzimali svoje znanje direktno iz usta Allahovog Poslanika, s.a.v.s,?
S njima je Allah zadovoljan i oni su s Njim zadovoljni. Uzvišeni Allah je u Svojoj Časnoj Knjizi stavio retke u kojima ih spominje i hvali na najljepši način. To su ljudi koji su vidjeli svoja staništa u Džennetu prije nego što su umrli. Obradovani su Džennetom prije nego što su njihove duše izašle iz njihovih tijela. Kako se onda ovi iz posljednjih generacija mogu stavljati na veći stepen? Zapravo, u osnovi nije dozvoljeno vršiti komparaciju između pravca prvih generacija i halefa (zadnjih generacija), jer komparacija potpunog iz svakog aspekta i manjakvog iz svakog aspekta umanjuje potpuno, a uzdiže manjkavo. Lijepo je neko rekao:
Zar ne vidiš da se vrijednost sablje umanjuje,
Kada se kaže da je bolja od štapa.
Kako mogu grčki bijednici, misaoni otpad filozofa i ehlulkitabijeske bajke biti učevnije i potvrđenije od riječi Poslanika, s.a.v.s, i njegovih časnih ashaba? Kako se tama može vrednovati nad svjetlošću, zabluda nad uputom i Džennet nad vatrom?
Davanje prednosti pravcu posljednjih generacija nad pravcem ispravnih prethodnika je samo po sebi općenito zabluda. Svi smo učili iz knjiga koje govore o ispravnom uvjerenju da je jedna od stvari koja izvodi iz islama da čovjek bude uvjeren da je uputa drugih mimo Muhammedove, s.a.v.s, potpunija od njegove. Neki danas ne vjeruju samo da su druge upute potpunije, već govore da onaj koji je uvjeren u Allahova svojstva i osobine, onako kako ih je prenio Muhammed, s.a.v.s, da je nevjernik. One koji ih potvrđuju smatraju najvećim lutalicama, ili kažu da su marginalisti i opisuju ih najružnijim epitetima. U pogledu predaja postoje dokazi iz Kur'ana i Sunneta koji ukazuju na obavezu slijeđenja Vjerovjesnikovog ,s.a.v.s., puta i dosljednog pridržavanja za njegove predaje, a one su mnogobrojne i poznate. Razum se ne suprotstavlja tekstu, a kada tekst potvrdi obavezu slijeđenja puta naših prethodnika, to i razum podržava i sa njim se slaže. Najviše nesigurnosti, promjene mišljenja i kontradiktornosti vidimo upravo kod onih koji se suprotstavljaju pravcu Ispravnih prethodnika. Jedan dan dođu do određenog mišljenja, a sutra se protiv njega bore, dok su Ispravni prethodnici postojani u svome uvjerenju, strasti ih ne odvode u zastranjivanje, niti ih smutnje podrmavaju. To je, zasigurno, najispravniji, najučevniji i najčvršći pravac.
Sredina između dvije krajnosti
Uzvišeni Allah u Svojoj Časnoj Knjizi svjedoči da je Muhammedov ummet umjereni ummet, pa kaže: "Tako smo vas učinili zajednicom sredine, kako biste bili svjedoci drugim ljudima, i kako bi Poslanik vama bio svjedok.“ (El-Bekare, 143) Srednji su odabranici i pravednici. Muhammedov, s.a.v.s. je umjeren ummet u pogledu svojih uvjerenja i propisa. To će se još više razjasniti navođenjem nekoliko primjera.
Muhammedov, s.a.v.s, ummet je uvjeren da je Isa Allahov rob i poslanik. Oni su sredina između dvije vjere, judaizma i kršćanstva. Prvi su rekli da je Isa vanbračno dijete, lažac i da nije vjerovjesnik, dok drugi kažu da je bog, božiji sin, treći od trojice. Muslimani kažu da je on Allahov poslanik i Njegov rob.
Također, pravac sljedbenika sunneta i džema'ata je sredina između ostalih pravac i sekti u ummetu, kao što je ummet umjeren između ostalih vjera. Vjerovjesnik, s.a.v.s., obavijestio je da će se njegov ummet razići na sedamdeset tri skupine i sve će biti u vatri osim jedne. Umjerena skupina u svim pitanjima je skupina sljedbenika Sunneta i Zajednice muslimana. Ostale skupine su sasvim dijametralno suprotne, ili pretjeruju ili su nemarne.
Razlog ove umjerenosti je njihovo dosljedno povođenje za onim na čemu su bili Vjerovjesnik, s.a.v.s., i njegovi ashabi. U tom pridržavanju i povođenju nema ni dodavanja ni oduzimanja. Zakonodavac je garantirao da će biti na pravome putu onaj koji se bude pridržavao dokaza. Onaj koji izučava pravce različitih sekti nalazi da svaka od ovih sekti uzima dio dokaza, a drugi dio odbacuje. Međutim, sljedebnici Sunneta i Zajednice uzimaju sve dokaze. Njihova umjerenost se ogleda u nekoliko aspekata:
Stav prema Allahovim imenima i svojstvima
Oni su sredina između dvije frakcije: onih koji Ga poistovjećuju sa stvorenjima, antropomorfisti i onih koji obesnažuju Njegova svojstva. Antropomorfisti kažu: "Mi potvrđujemo svojstva Allahu, ali na način koji odgovara osbinama stvorenja." Oni koji ih obesnažuju kažu: "Mi smatramo Allaha čistim da bi mogao biti poistovjećen sa stvorenjima, tako da negiramo sva Njegova svojstva." Antropomorfisti su uzeli dokaze kojima se potvrđuju svojstava, a zanegirali dokaze koji niječu Allahovu sličnost sa stvorenjima. Oni koji obesnažuju svojstva uzeli su dokaze koji negiraju Allahovu sličnost sa stvorenjima, a ostavili dokaze koji potvrđuju svojstva Uzvišenog Allaha. Svaka od ovih grupacije je uzela dio dokaza, uradivši ispravno, iz jednog, a pogriješivši iz drugog aspekta. Antropomorfisti su ispravno postupili iz aspekta potvrde, tj. potvrde svojstava, ali su pogriješili iz aspekta njihove sličnosti sa ljudskim. Oni koji obesnažuju Allahova svojstva su ispravno postupili iz aspekta izražavanja čistote Allahu, ali su pogriješili iz aspekta obesnaživanja.
Potom su sljedebnici Sunneta uzeli istinu od obje grupaije, a ostavili neistinu. Uzeli su sve dokaze rekavši: Potvrđujemo Allahu svojstva koja je On Sebi potvrdio, ili mu ih je potvrdio Njegov Poslanik, s.a.v.s, uz negaciju Njegove sličnosti sa stvorenjima. Kada kažu da potvrđuju Allahova svojstva,. u saglasnosti su sa antropomorfistima i u suprotnosti sa onima koji obesnažuju svojstva. Kada kažu da negiraju sličnosti sa stvorenjima, slažu se sa onima koji obesnažuju svojstva, a suprotstavljaju se sa antropomorfistima. Njihov pravac se ogleda u potvrdi svojstava bez poistovjećivanja i izražavanju čistote Allahovih epiteta bez obesnaživanja. Ovo je značenje riječi Uzvišenog: „Njemu nije ništa slično, On sve čuje i vidi.“ (Eš-Šura, 11) Njegove riječi: „Ništa Njemu nije slično“ su replika antrpomorfistima. Riječi: „On sve čuje i sve vidi“ su replika onima koji obesnažuju Allahova svojstva.
Stav prema velikom grješniku